Christine Nöstlinger
Christine Nöstlinger jedna je od najpoznatijih i najboljih spisateljica za djecu i mlade na njemačkome govornom području. Rođena je 1936. godine u Beču. Studirala je primijenjenu grafiku. Godine 1979. objavila je prvu dječju knjigu i nakon toga više od stotinu slikovnica, knjiga za djecu i mlade. Mnoge su prevedene i nagrađene važnim nagradama. Autorica je za životno djelo primila nagradu Hans Christian Andersen, a 2003. godine primila je Memorijalnu nagradu Astrid Lindgren.
Žiri je u svom obrazloženju nagrade, između ostaloga, naveo:
„Christine Nöstlinger pouzdano širi 'loš' odgojni utjecaj istoga razmjera u kojem je to činila Astrid Lindgren. Njeno razgranato i predano autorstvo karakterizira neuvijeni humor, pronicljiva ozbiljnost i diskretna toplina. Ona je nepokolebljiva odvjetnica djece i svih koji žive na marginama društva.“
Njene knjige, pisane za djecu svih dobi, variraju od fantastičnih priča do realističnih opisa svakodnevice. Autorica ne bježi od priča koje reflektiraju stvarne situacije koje djecu mogu zadesiti: nedostatak sredstava u obitelji, razdvojene obitelji, školski nasilnici, rasizam, diskriminacija. Osobit je humor njenog pripovijedanja, u njemu nema „iluzija ni sentimentalnosti“. Prvu knjigu, Die feuerrote Friederike, sama je ilustrirala (izašla je 1970. godine). Njenim ponajboljim djelom smatra se roman Konrad ili dijete iz konzerve (preveden i u nas), koji je izašao 1975. godine. U realistična djela o svakodnevici svrstavaju se Ilse Janda, 14 (1974), Wetti und Babs (1987), Nagle einen Pudding an die Wand (1990). Dvije osobite knjige, Maikäfer, flieg (1973) i Zwei Wochen im Mai (1981) opisuju iskustva devetogodišnje Christel u Beču tijekom Drugog svjetskog rata.
U posljednjim desetljećima autorica se prvenstveno posvetila pisanju knjiga za mlađe čitatelje, te je kreirala seriju o dječaku Franzu (od 1984.) i djevojčici Mini (od 1992.).
Za „doprinos književnosti za djecu i mlade u najširem smislu te riječi“ dobila je jednu od dvije inauguralne Memorijalne nagrade Astrid Lindgren Švedskog kulturnog vijeća 2003. godine, najznačajniju nagradu za dječju književnost. Godine 1984. primila je Andersenovu nagradu za „trajan doprinos dječjoj književnosti“ i jedna je od rijetkih autora koji su uspjeli osvojiti obje nagrade.
Popis nagrada:
• Friedrich Bödecker Prize (1972.)
• Deutscher Jugendliteraturpreis (1973.)
• Austrijska državna nagrada za dječju književnost (1974. i 1979.)
• Kinder- und Jugendbuchpreis der Stadt Wien, 5 puta
• Mildred L. Batchelder Award (1979.)
• Nagrada Hans Christian Andersen (1984.)
• Nestroy Ring (1986.)
• Zürcher Kinderbuchpreis (1990.)
• First Prize of the Arts Foundation (1993.)
• Marsh Award for Children's Literature in Translation (1996.)
• Styrian Leseeule (1997.)
• Honorary Award of the Austrian book trade for tolerance in thought and action (1998.)
• Wild females Prize (2002.)
• Astrid Lindgren Memorial Award (2003.)
• Corine International Book Award (2011.)
Najpoznatija djela:
• Ein Mann für Mama, 1972.
• Wir pfeifen auf den Gurkenkönig, 1972.
• Maikäfer flieg, 1973.
• Achtung! Vranek sieht ganz harmlos aus, 1974.
• Konrad oder Das Kind aus der Konservenbüchse, 1975.
• Die unteren 7 Achtel des Eisbergs, 1978.
• Rosa Riedl Schutzgespenst, 1979.
• Dschi-Dsche-i-Dschunior, 1980.
• Das Austauschkind, 1982.
• Am Montag ist alles ganz anders, 1984.
• Haushaltsschnecken leben länger, 1985.
• Der geheime Großvater, 1986.
• Man nennt mich Ameisenbär, 1986.
• Die nie geschriebenen Briefe der Emma K., 75, 1988.
• Der Zwerg im Kopf, 1989.
• Einen Löffel für den Papa, 1989.
• Ilse Janda, 14 oder Die Ilse ist weg, 1994.
• Der gefrorene Prinz, 1997.