Sredinom dvadesetog stoljeća na nepoznat tavan doselio se mali sivi miš.  Jedne večeri ispod debelog sloja prašine otkriva zaboravljeni teleskop, ne sluteći pritom da je to početak nevjerojatne pustolovine. Miševi su oduvijek oduševljeni velikom žutom kuglom na noćnom nebu. No što je Mjesec uopće? Zahvaljujući nevjerojatnom istraživačkom žaru, tijekom beskrajnih noći provedenih za teleskopom, mali astronom riješio je zagonetku Mjeseca. No nitko ne vjeruje mišu astronomu. Svi su miševi oduvijek vjerovali da je Mjesec veliki, okrugli sir! I žele da tako i ostane! Miš astronom čvrsto je odlučio otići na Mjesec! Tako će svi miševi na svijetu dobiti nepobitan dokaz o tome što je Mjesec uistinu…

Druga knjiga za djecu sjajnog mladog njemačkog umjetnika Torbena Kuhlmanna o putovanju maloga miša, ovaj put u svemir!

R a d n j a
Svaku noć jedan miš teleskopom proučava Mjesec. Bilježi mjesečeve mijene i skicira njegov izgled. Svi miševi New Yorka okupljaju se redovito na tajnome mjestu. Miš astronom redovito prisustvuje tim sastancima i jednoga dana se odvaži prezentirati ostalim miševima svoje otkriće. Mjesec je golemi okrugli kamen. Svjetlo sa Sunca pada na njega i stoga je žut. Miševi ga uopće nisu htjeli slušati. Što se njih tiče, Mjesec je ukusni veliki sir. Pitanje je samo koje vrste jer katkad je žut poput gaude, katkad bijel poput camemberta, katkad blago narančast poput leicestera. No nema sumnje da se radi o siru, ne o kamenu. Svi astronomovi pokušaji da miševe uvjere u nešto drugo, bio je uzaludan. Jedne večeri, dok je usamljeno sjedio na kutiji parmezana, kroz tavanski prozor uletjelo mu je pisamce. Mišje pisamce. Kad je otvorio omotnicu, unutra je bila ulaznica za muzej Smithsonian i kratka poruka nažvrljana kandžicom umočenom u tintu: „U pravu si! Dođi da porazgovaramo.“ Miš se ukrcao na vlak i otputovao u Washington. Došavši u Smithsonian, vidio je da je to muzej prepun ljudskih izuma. No ondje je otkrio i putokaze koji su ga odveli mišje rupe. Unutra netko stanuje, vjerojatno pošiljatelj onoga pisamca. Kad je ušao, imao je što vidjeti. Unutra je bio još jedan muzej, samo manji. Muzej povijesti mišje avijacije. Odnekud se pojavio stari sijedi miš sa štapom. Otkrit će mišu astronomu sve što su drugi miševi zaboravili. Nekada su miševi putovali svijetom, naučili su konstruirati zrakoplove i letjeti. A onda su zaboravili. Miš astronom bio je zadivljen. Ako su miševi nekad znali letjeti, onda bi njemu moglo uspjeti da odleti čak do Mjeseca. Starac mu je savjetovao da prouči ljudska znanja. Vrativši se u rodni grad, odluči se nastaniti u knjižnici sveučilišta. Odlazio je na fakultet i slušao predavanja iz astronomije i fizike. Saznao je da je Mjesec mnogo udaljeniji nego što je mislio. I da nitko nikada nije bio ondje. Mjesec je kružio daleko, vrlo daleko, ledenim prostorom u kojem se ne može disati. 
Miš je odmah shvatio da mora riješiti mnogo problema, ali to ga nije obeshrabrilo. Prvo mora otkriti kako da preživi u svemiru. Trebalo mu je odijelo u kojem će mu biti toplo, a mora i nekako otkriti kako da se opskrbi zalihama kisika. Shvatio je da mora izraditi skafander, boce s kisikom i odijelo koje može zadržavati toplinu. Istraživao je i izrađivao, a svoje je izume isprobavao pod vodom. Naposljetku je uspio napraviti svemirsko odijelo. No najteži dio posla tek ga je čekao. Nakon mnogo istraživanja, pokusa, pokušaja, nepokoleban obeshrabrujućim pogreškama, uspio je konstruirati raketu za put na Mjesec. Zbog nekoliko probnih pokusa koji su pošli krivo ljudi su naslutili da se nešto događa i krenuli u potragu za njim. Uspio se lansirati u zadnji tren. Jednom u svemiru, miš je iskusio sve čari bestežinskoga stanja. Sljedeća postaja bio je Mjesec. Prošetao je mjesečevom površinom, a onda se nakon tri dana putovanja, vratio na Zemlju. Miševi su mu priredili veličanstven doček. Većina ljudi o tome nije ništa znala, a oni koji su znali, nadahnuti uspjehom hrabroga miša, odlučili su čovječanstvo ohrabriti da ispuni isti cilj. I u tome su uspjeli.