Dragi roditelji!
Pozivamo Vas da se sa svojim klincima izvrsno zabavite uz još jednu igru iz omiljene kolekcije igara i slikovnica "Pino", pomno osmišljenu za razvoj govora i mišljenja u predškolaca.
Na karticama porazbacani su dijelovi priča koje treba složiti i ispripovijedati – na različite načine. Slikovne priče s razlogom su zbog svojih višestrukih koristi omiljene u svakoj obitelji, vrtiću, kreativnoj radionici i logopedskom kabinetu. One nude priliku za opuštenu igru i zabavu, a istovremeno potiču:

• razvoj govora u različitim aspektima (obogaćivanje vokabulara,razvoj vještine pripovijedanja, vještina konverzacije, postavljanje pitanja i odgovaranje, tj. složenu komunikaciju),
• razumijevanje uzročno-posljedičnih veza,
• razumijevanje slijeda događaja i vremenske linije, kao i predviđanje posljedica,
• razumijevanje društvenih situacija,
• prepoznavanje irazumijevanje emocija,
• vještine rješavanja problema (raščlanjivanjem situacija prikazanih na slikama).

Igra „Pino. Priče u slikama“ namijenjena je djeci starijoj od dvije godine i izvrstan je dodatak uz knjigu "Pino u gradu" u kojem se potiče ista aktivnost pričanja priča prema slikama.

ŠTO SADRŽI IGRA?

Igra sadrži 36 kartonskih pločica koje sadrže 12 slikovnih priča. Svaka priča sastoji se od 3 slike, a odnosi se na događaje bliske mališanima u predškolskoj dobi. Za lakše slaganje pojedinih priča, svaka od njih je u donjem desnom kutu označena bojom koja pripada određenoj priči. U nastavku su prikazane ispravno posložene priče.

KAKO IGRATI?

Načine igre trebate prilagoditi dobi i sposobnostima djeteta. Teži načini, naravno, traže više od najjednostavnijeg samostalnog sastavljanja priče i najosnovnijeg opisivanja onoga što prikazuju slike. U nastavku donosimo prijedloge za igru, počevši od najlakših.

1. U igri s najmlađima mi slažemo kartice s pričom kako bi mališani shvatili ideju igre i naučili što je slijed događaja. Rasporedite slike u pravilnom nizu i, pokazujući ih, vrlo jednostavnim riječima opisujte što se na njima događa. Radnje i događaje na slikama opisujmo u sadašnjosti, npr. „Djed kosi travu“. Tek nakon što složite cjelinu, pitajte: „Što se događa?“. Zatim odgovorite. „Djed kosi travu, a Pino promatra. Djed Pini daje igračku kosilice. Zatim Pino i djed zajedno kose travu.“

2. Pred dijete stavljamo tri pomiješane kartice iz iste priče. Zatim pokazujemo različite predmete na slikama i imenujemo ih. Možemo i na jednostavan način spomenuti osjećaje („Pino je tužan“, „Pino je sretan“). Također možemo potaknuti dijete da samostalno imenuje predmete i radnje tako što pokazujemo sliku i pitamo: „Što je ovo? Što Pino radi?“. Na kraju možemo zamoliti dijete da se uz našu pomoć i sudjelovanje okuša u pripovijedanju.

3. Pred dijete stavljamo tri pomiješane kartice iz iste priče. Zatim predlažemo da posluša priču i pokaže traženu sliku. U primjeru to izgleda ovako: „Pino se vozi na biciklu. Upravo je primijetio lokvicu. Gdje je ta slika?“ Kada dijete pronađe sliku, odložite je podalje od druge dvije, kao znak da je slaganje priče počelo. Nastavno pitajte: „Pino je uletio u lokvicu. Na kojoj slici je to prikazano?“ Tako slažemo slike u pravome slijedu. Ova naizgled jednostavna igra od djeteta traži slušnu i vizualnu pažnju, razvija percepciju, pamćenje i dr. Naravno, djetetu svakako po potrebi priskačemo u pomoć, a slike trebamo opisivati što jednostavnije.

4. Pred dijete stavljamo prvu sliku iz priče, a druge dvije malo podalje. Upitamo: „Što se zatim dogodilo? Što se ovdje uklapa? (upiremo prstom u mjesto gdje treba položiti drugu sliku). Zatim upitamo: „Što je bilo na kraju? Što se ovdje uklapa?“ (upiremo prstom u mjesto na koje treba položiti treću sliku). Nakon što pravilno rasporedimo kartice, potičemo dijete da pokuša samostalno ispričati priču. Potičemo ga pritom da opširnije pripovijeda i pitanjima mu pomažemo da proširi razumijevanje, npr. „Kako se osjećao Pino?“ ili „Zašto je Pino to učinio?“.

5. Pred dijete polažemo tri izmiješane kartice i zamolimo ga da ih dobro razgleda. Nakon toga mu predlažemo da samostalno posloži kartice (početak, sredina, kraj) i prema njima svojim riječima ispriča priču.

6. Pred dijete stavljamo slike pomiješane iz nekoliko priča (što je više priča, to je veći stupanj težine). Tada ga potičemo da samostalno pronađe slike koje pripadaju pojedinoj priči.

7. Slikovne karte možemo iskoristiti i za razvijanje djetetove mašte. Pred njega položimo samo posljednju sliku u nizu, ili pak samo prvu, i upitajmo: „Što se zatim dogodilo?“ Položimo li pred dijete samo srednju sliku, ono može naslutiti i početak i kraj priče. Potaknimo dijete da smisli svoju priču tako što će je, primjerice, dopuniti vlastitim crtežima. Ako dijete već zna sve priče iz kompleta, možemo ga potaknuti da smišlja alternativne početke i završetke. U tome mu pomažemo postavljanjem poticajnih pitanja, npr.: „Što se dogodilo drukčije od onoga što je prikazano na slici?“, „Što se sve moglo dogoditi na kraju?“