Prva slikovnica o Vina Vini, neobičnom stanovniku šume, zaigranom i znatiželjnom. Vina Vina opaža i doživljava svijet upravo onako kako ga opažaju mališani i to njegov lik čini toliko drugačijim i bliskim najmlađoj publici koja ga jedina, u konačnici, može potpuno razumjeti i suživjeti se s njegovim doživljajima. „Sve što je dolje mnogo je bliže oku, krupnije nego što se odraslom oku čini i beskrajno zanimljivije i uzbudljivije. Toliko toga može se otkriti u šumi, vidjeti čaroliju u svakoj grančici, lokvici, kamenčiću i kukcu…“
U prvoj priči "Vina Vina i vučji štap" Vina Vina pronalazi grančicu koja postaje njegov štap. Ali ne običan štap, nego sve čudesno što jedan štap može biti za malo dijete: motorna pila, ribički štap, brana, olovka za crtanje po pijesku, kosilica trave, kopač rupa... A onda Vina Vina upoznaje vuka, koji mu ispočetka djeluje strašan, no njih se dvojica sprijatelje i provedu dan u zajedničkoj igri. Navečer Vina Vina nosi svoj štap kući, stavlja ga pokraj sebe u krevet. Na štapu se vide otisci vučjih zuba. Vina Vini nedostaje njegov novi prijatelj vuk, a vuku nedostaje Vina Vina. Laku noć, vučji štape!
Priče o Vina Vini napisala je cijenjena švedska književnica za djecu i mlade Jujja Wieslander.
Autorica Jujja Wieslander o Vina Vini:
„Isprva sam imala samo vrlo simpatično ime Vina Vina kojega se davno domislilo jedno dijete. Napisala sam prvu priču u kojoj Vina Vina istražuje šumu štapom što ga je usput našao i sreće „strašnog“ vuka. Onda sam upoznala ilustratoricu Lottu Geffenblad koja je rado pristala ilustrirati Vina Vinu. Nestrpljivo sam iščekivala prve ilustracije. Kad sam ih konačno ugledala, smjesta sam se zaljubila. Ona je točno shvatila kako sam htjela da Vina Vina izgleda. Nisam joj ga najdetaljnije opisala, niti joj rekla kakvu odjeću nosi i kako živi. Nisam joj rekla jer nisam znala. No Lotta je pročitala tekst i smjesta shvatila kako se on kreće i ponaša. Kad sam ga prvi puta ugledala, bilo je to kao kad prvi put ugledate vlastito dijete: „Kako si krasan! Kakve lijepe uši imaš! I nosić!“ A kad sam vidjela ostale slike, i to da Vina Vina živi u maloj putnoj kućici usred šume – mojem ushićenju nije bilo kraja. Tako je nastao Vina Vina. Stvoren je iz mojih priča i Lottinih slika. Nosi čizmice, točkaste hlačice i smiješan šeširić. Je li to limun? Živi u maloj kamperskoj kućici u šumi, možda blizu obale i plaže. Zaigran je i posvuda ide sa svojim štapom, obožava dugo crtati u pijesku. A tu je i veliki strašni vuk…"