Problem: teškoće u odnosima s vršnjacima.

Bila jednom porculanska šalica. Bila je posve nova i jako lijepa – bijela sa sitnim plavim cvjetićima. Kada je stajala na stolu obasjana sunčevim zrakama, sva je bliještala od zadovoljstva i veselo zveckala.
- Zvec-zvec! - govorila je namigujući ostalim šalicama, koje nisu bile toliko lijepe.
- Zvec-zvec! Pogledajte me kako samo zgodna i bijela, a moji cvjetići su tako lijepi!
Ostale su šalice uzdisale i tugovale promatrajući svoj odraz u čajniku: cvjetići su izblijedili, rubovi su bili neravni, a nova lijepa šalica ismijavala ih je i namjerno se hvalila svojom ljepotom. Šalica je znala da je vlasnica voli. Uvijek je iz nje pila čaj s limunom. Kad bi je nosili na isto tako novom i lijepom pladnju, osobito se ponosila pa je hvalisavo zveckala. I pladanj zajedno s njom.
- Cin-cin! Mi smo najbolji! Nitko nije ljepši i važniji od nas.
Pladanj i šalica nikada nisu razgovarali s drugima, samo su važno stajali na polici odvojeni od ostaloga posuđa.
- Kako si slatka! - govorio je pladanj.
- Pa i ti si lijep! - odgovarala je šalica.
Žlice, tanjurići, šalice i čajnici samo su uzdisali dok su ih promatrali. Bili su povrijeđeni jer su ih pladanj i šalica ismijavali, a oni su znali da nije lijepo hvalisati se i praviti se važan.
- I mi smo nekad bili mladi, - govorila je posudica za šećer.
- I mi smo jednom lijepo stajali na blagdanskom stolu, i nas su nekad tako voljeli, a sada smo naprosto staro posuđe.
- Ali svi smo zajedno, mi smo prijatelji, a to znači da nismo beskorisni. Potrebni smo jedni drugima!
Šalica je samo otpuhnula:
- Nije mi do vas!
Pladanj se samo podrugljivo osmjehivao.
Vrijeme je prolazilo. Šalica je starjela… Jednoga jutra u kuhinji je bilo vrlo živo. Zrakom su se širili opojni mirisi. Šalica se iznenadila:
- Što se događa?
 Kad je bacila pogled na stol, imala je što vidjeti.
Na njemu su stajale šalice, tanjurići, posudice za mlijeko i šećer, čajnik, žličice i razne druge stvarčice. Svi su veselo zveckali i razgovarali o predstojećem blagdanskom ručku. Bio je to novi lijepi servis, a gazdarica je svaki čas ulijetala u kuhinju, uzimala neku od šalica i ushićeno govorila: „Kako su lijepe! Kako su predivne!“
Šalica i pladanj u čudu su gledali jedno drugoga, a onda su spustili pogled. Šalica se okrenula posudi za šećer i upitala: - Što će biti sa mnom?
Stara joj je posuda za šećer okrenula leđa. Šalica brizne u plač. Onda je gazdarica odnijela pladanj. Šalica ostane sasvim sama.
- Oprostite mi, molim vas! Neću se više hvalisati! Želim biti vaša prijateljica!
 Staro se posuđe počelo došaptavati. Zatim se posudica za šećer okrene šalici, namigne joj i reče:
- Nemoj plakati. Mi ćemo te naučiti kako biti prijatelj. Primit ćemo te na svoju policu. Kad smo svi na okupu, mi nismo starudija, mi smo starinski bakin servis!“

iz knjige "Škrinjica s blagom za dječju dušu: Igre aktivnosti i bajke za zdravo i sretno odrastanje"

Pročitajte još desetke prekrasnih terapeutskih bajki u knjizi:

© Olga Huhlaev "Škrinjica s blagom za dječju dušu", Planet Zoe, 2012.

Zabranjeno je svako kopiranje, citiranje i presnimavanje bez dopuštenja nakladnika Planet Zoe.

PROČITAJTE ČLANAK: "TERAPEUTSKE BAJKE KOJE POMAŽU DJECI"

 

 

Povezane knjige:

  Tekstovi - Sve