Maša i medvjed (4+)

Živjeli jednom djed i baka. Imali su unuku Mašu.
Jednoga ljetnoga dana Mašine prijateljice krenule su u šumu brati jagode pa su i nju zvale sa sobom. Djed i baka nakon kratkoga oklijevanja dopuste unuci da pođe s prijateljicama.
Djed je ipak upozori:
- Draga Mašo, drži se prijateljica. Ne odvajaj se od njih i ne skreći s puta!
Djevojčice su veselo skakutale šumskim puteljkom i izbile na proplanak pun slasnih šumskih jagoda. Smjesta ih stanu skupljati u svoje pletene košarice. No Maša je otišla iza grmlja pa je zaostala za djevojčicama. Hodala je tako dugo, lutala šumom i naposljetku shvatila da se posve izgubila. I dok je tako prestrašeno tumarala među visokim stablima, dođe do neke kolibe. Pokucala je, ali nitko nije odgovarao. Vrata su bila pritvorena pa je ušla.
U kući je inače živio medvjed. Sada ga nije bilo jer je i on u šumi brao jagode i bobice. Kad se navečer vratio i našao Mašu kako sjedi na klupici u kuhinji, jako se obradovao. - Hoćeš li mi pokazati kako da se vratim kući? - pita ga Maša puna nade.
- A ne, nikako! Ostaješ kod mene. Jedva sam dočekao neko društvo.
Maša se rasplakala i stala preklinjati medvjeda da je odvede kući, ali on nije htio ni čuti za to. I tako je Maša ostala zarobljena kod medvjeda u šumskoj kolibi.
Medvjed je po cijele dane lutao šumom, a Maši je branio da ikamo ide bez njegova dopuštenja.
- Ako pobjegneš, ulovit ću te i pojesti! - govorio je svakoga jutra.
Maša se nije dala prestrašiti. Po cijele je dane smišljala kako bi mogla pobjeći medvjedu. Mislila je, mislila i smislila!
- Medvjede, medvjede! Molim te, odnesi barem mali darak djedu i baki u selu! - molila je.
Gle čuda, medvjed pristane. Maša je ispekla mnogo kolačića, a onda je iz smočnice izvukla nekakvu veliku košaru pa mu reče:
- Ovu ću košaru napuniti kolačima, a ti je odnesi u moje selo. Ali da ih nisi jeo! Gledam te s krova i pazim što radiš!
Medvjed gunđajući nakratko izađe iz kuhinje, a Maša brzo uskoči u košaru i pokrije se kolačima. Kad se medo vratio, naprti košaru na leđa i uputi se u selo.
Hodao je tako, hodao pa se i umorio.
- Uh, sjest ću na panj i pojesti kolačić! - uzdahne. - Gladan sam i umoran.
Odjednom se začuje Mašina vika:
- Visoko sjedim, daleko vidim! Ne sjedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medvjed se stane obazirati oko sebe pa reče:
- Lukava je ona! Visoko sjedi, daleko vidi!
Zatim podigne košaru pa nastavi dalje. Prošao je još malo, ali onda opet osjeti umor i glad.
- Uh, sjest ću na panj i pojesti kolačić! - uzdahne. - Gladan sam i umoran.
Maša iz košare opet viče:
- Visoko sjedim, daleko vidim! Ne sjedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medvjed ustane kao da ga je pčela ubola i potrči što je brže mogao.
Našao je selo i kolibu bake i djeda pa im pokuca na vrata: - Kuc-kuc! Otvarajte, otvarajte! Nosim vam darove od unuke!
Ali jao! Selo je bilo puno pasa što su gotovo smjesta nanjušili medvjeda. Poput osa sjatiše se u dvorište i navale na njega. Medvjed se sav isprepadao pa je dao šapama vjetra, a košaru je zaboravio kraj vrata.
Baka i djed istrče iz kolibe i spotaknu se o košaru.
U čudu podignu poklopac, a unutra sjedi Maša, gricka kolačiće i smije se.