Bila jednom slijepa starica. Voljela je slušati priče drugih i smijati se. Ali kao sljepica mogla se smijati samo onome što je čula, ali ne i onome što nije vidjela. Stoga je zamolila suseljane da je lagano gurnu kad god se nešto smiješno događa. Tako bi se i ona nasmijala u pravi čas.
Jednoga dana, pročulo se da iz šume stižu opasni razbojnici. Svi su hitro napustili selo osim starice. Pobjegli su na vrijeme, tik prije dolaska razbojnika. Vidjevši prazno selo, razbojnici su krenuli obilaziti šatore. Kad su provalili u šator gdje je sjedila starica, jedan ju je razbojnik gurnuo.
Starica je istom prasnula u smijeh. Pljeskala je rukama, a slijepe su joj oči suzile dok se tresla od navale veselja.
„Što je ovo, tko je ona?“ upitao je zbunjeni razbojnik.
„Bit će da je stara vještica“, rekao je drugi. „Sigurno smo upali usred njezina mračnog obreda. Vidiš da nigdje nikoga nema u selu!“
Kad su to čuli, svi su se razbojnici pokupili iz sela što su brže mogli. Čak ništa nisu uzeli sa sobom. Tako je starica spasila svoje selo.

*Verzija na hrvatskom temeljena na priči „The Blind Old Woman“ sakupljačice Emilie Demant Hatt, prepričale Erika i Srebrenka

Izvorni bajka je objavljena ovdje.

 

 

Povezane knjige:

  Tekstovi - Sve